Dodje tako onaj tren, dodje i zivot postane drugaciji. Izgubis esenciju zivota,i sad zivi. Zivi ako mozes.

Tocka singulariteta je bezdimenzionalna tocka beskonacno malog volumena, pa je u njoj i gustoca beskonacno velika. U prevodu ni pretjerana inteligencija ni glupost nisu konacne . Ako se podijele s nulom unistavaju same sebe.Jedino je sigurno da ne postoji ni nula skupljanja ni nula sirenja. Cak i da se pise o noznom palcu opet bi se javili oni koji bi tvrdili da nozni palac ne postoji jer je to nasa subjektivna spoznaja, pa se stoga taj nozni palac ne moze objektivno opisati jer je sve dualisticki, produkt nase svijesti, rezultat dijeljenja s nulom, krive relativsiticke fizike, blablabla...

termin, fenomen, pojava (a niko ne zna sta je) koja prkosi zdravom zemaljskom (a možda i vanzemaljskom) razumu na svaki nacin zbog toga sto je to vjerovatno SVE i vjerovatno i istovremeno NIŠTA. Bas kao i ovaj nas zivot kad se u nekoj tacki naseg zivota ,neka to bude tacka a ,sve svede na nulu. Onda su funkcije ili beskonacne ili sa prekidom,konacnim ili beskonacnim. Da skratim,hjtela sam reci,da je zivot kompleksna funkcija ,tj. singularitet.

vrijeme,jer,vremenom sam shvatila da nedostajem samoj sebi. Vrijeme ne postoji. Dakle,ja trazim ono sto ne postoji a ima veze sa mnom. Pa kako da to nadjem,kad smo kvantivno metafizika i fizika sa hemijom pronasli da nas vise nema nego sto ima,tj. da smo nastali iz onog sto ne postoji a sada smo tu ali ni za ovo sada nismo sigurni ali nas nece biti. Nikako. uglavnom,najvise nedostajem samoj sebi.